moja baka https://blog.dnevnik.hr/majabaka

Ružo moja bijela, što si tako plava, ko zelena trava

četvrtak, 15.10.2009.

ŠTRAJK ZBOG KORČULE ILI ŠUTNJE

Ovih dana Brod potresa priča o bankrotu grada zbog slučaja Korčule i presude kojom se Novogradnja ima naplatiti prodajom imovine grada Broda za radove na Korčuli izvedene davne 1990 godine.Mnogo istina o tome i ja znam, zna ih i gradonačelnik jer i ja sam mu dala mnogu dokumentaciju , ali jedno je istina, a drugo donošenje presuda po tim istinama. Još 1991 godine nad Ferijalnim savezom se počeo pokretati postupak ovrhe. Tada je sud U Korčuli već bio donio rješenje o procjeni imovine i prodaji iste radi pokrića dugova a koji su nastali kao posljedica toga što je direktor Ferijanog saveza i F-toursa dizao kredite za plačanje radova Novogradnji za izgradnje objekta na Korčuli. Već tada je Ina na bila zainteresirana za kupovinu Korčule i imovina F toursa na Korčuli je procijenjena na nekih 2.600.000 DM. No tada se u cijelu priču uplelo Brodsko državno odvjetništvo je poništilo ugovor o prijenosu imovine sa FERIJALNOG SAVEZA na F-TOURS. F tours nije bila kako piše gsp. Duspara privatna tvrtka Željka Zorića, on je samo bio direktor i u ferijalnom savez i u F-tours, a F-tours je bio tvrtka osnovana o strane članova ferijalnog saveza. Pamet projekta bio je pravnik Mirko Tomac, a željko Zorić je bio samo izvršitelj tog projekta.Kada je dakle na inicijativu brodskog pravobranitelja gsp. Karamusteka poništeno vlasništvo F-toursa nad odmaralištem u Korčuli isto je vračeno nazad na ferijalni savez, a kako je
Ferijalni savez bio Jugoslavenska institucija, odmaralište je prešlo u vlasništvo države Jugoslavije. Nekoliko godina poslije nakon donošenja nekih Zakona ,sklapanja ugovora i sl. pa sve na području države Hrvatske postalo je vlasništvo RH.Tako je RH postala vlasnik tog odmaraišta, jer netko je putem institucija RH želio dobiti Korčulu, ali smetale su mu hipoteke na zemljištu . Spominala su se tad imena od ministrice pravosuđa, preko INE, do savjetnika u Croatija banci,ali " Država" vidjevši da hipoteke ne može šale brisati i nekom "svom" dati "čistu " Korčulu, tada isto poklanja gradu Brodu. Država obečava gradu da će pobrisati sve hipotekarne upise ( nastale temeljem Zakona te iste države ) i ti procesi brisanja su još uvijek u tijeku i rješavaju ih Općinski sud u Korčuli i Županijski sud u Dubrovniku, a kreditori čekaju. Za to vrijeme Novagradnja "radi"
Gradu Brodu se dakle poklanja nešto što je još od 1968 godine bilo njegovo vlasništvo, nešto što je grad Brod kupio od grada Korčule i prenio u vlasništvo Ferijalnog saveza svoga grada i građana. Tada se ponovo javlja novogradnja. Do tada je za dokazivanje duga izgubila sve sporove i dokazala da nema potraživanja na Korčuli i da su svi izvedeni radovi u doba 1991 godine plačeni,ali Novogradnja za svoja potraživanja više niti ne tereti Korčulu niti radi namirenja duga traži prodaju odmarališta, nego za radove koji su joj plaćeni tereti grad Slavonski Brod.Novogradnja dakle prije par godina podnosi prijedlog za ovrhu protiv grada Broda , grad Brod ne ulaže prigovor i dobija pravovaljano rješenje o ovrsi. Tek potom forme radi tada Grad ulaže prigovor Županijskom sudu, no ovaj po logici stvari i pravno utemeljeno potvrđuje rješenje Općinskog suda. Da su se tada vlasnik Novogradnje i gradonačelnik dogovorili da umjesto novca grad dade nekretnine, sve bi "leglo" i građani nebi ništa niti znali. Ali nisu, htjeli su "živu "lovu i grad je bio pred blokadom. No tada se dešava smjena vlasti i umjesto Jerkovića dolazi Duspara. Duspara se bori i protiv Novogradnje i protiv onih koji su dali kredit za isplatu Novogradnje i uknjižili se na nekretnine na Korčuli, duspara hoće gradu sve najbolje i OVCE I NOVCE, ali gradonačelniče moj nemože se baš sve pljuniti i pobrisati ko da ništa nije bilo. A pogotovo ne na način da se i dalje pred javnosti izlazi poluistinama i nedorečenim istinama.Bilo bi dobro kad bi Duspara iznio okolnosti o tome kako je Novogradnja i pod čijim patronatom uopće dobila rješenje kojim je dug utvrđen.Bilo bi dobro da si dozvolio ovrhu uknjiženim vjerovnicima. Izgubio bi samo Korčulu, a ovako ćeš izgleda izgubiti i Korčulu i imovinu grada Broda.Bilo bi dobro da si i ti kao država "nekom" poklonio odmaralište na korčuli, nekom tko nema druge imovine i dao da se Novogradnja naplati prodajom zemljišta na Korčuli. No dok si ti kalkulirao Novogradnja izračunala da joj više vrijedi imovina grada Broda koju će prodati a za dio utrženog novca u ovšnom postupku kupiti Korčulu, hipotekarci će se napalati,Jerković i sl. dobiti svoj dio kolača kojeg Duspara neće jesti, jer on eto štrajka umjesto da progovori i o ulozi Jerkovića u mješanju tog tijesta.Ako pak i sam nije umješan u neke druge smjese, recepte i kolaće.

srijeda, 30.09.2009.

ROĐENDAN

dragi moji ,
osvanio i taj dan
šeset drugi rođendan
za dragu ih volju dosta
dosta gozbi, dosta posta
dosta briga,
dosta tuge,
što pratila rođendane druge
sada kad još kratko osta
red je da se proveselim
makar i sa sobom sama
drugih gosti baš i nema
sve već staro, staro drijema
zato ja sad sama sebi velim
kao nekad baka moja
SRETAN ROĐENDAN
NADUŠKA TI ŽELIM
neka ti se ispuni mnoga radost tvoja.

petak, 25.09.2009.

POMACI U PRAVOSUĐU -KUCA MEČKA KOD KOMŠIJE

Iako sam pred dvije godine pisala da se stečaj Domin privodi kraju, sada se tek kraj i ne nazire.Jest da je trgovački sud u Slavonskom Brodu imao namjeru na brzake otvoriti i zatvoriti stečaj nad Domin Slav. Brod i na brzake ga dati nekom podobnom, ali eto želje i namjere nisu proveli, a i neće šale.Čak i da provedu sada je više kasno jer cesta CV je napravljena, pa sada Domin više nikoga puno i ne zanima.Osim naravno gsp. Jergića koji je otkupio potraživanja radnika , dao lovu nizašta, istina nije ni dao svoju već tuđu lovu, i mene donekle, ali još jedino iz razloga što mi je žao da je sve što sam radila i gradila godinama sada ponovo pokradeno, prodano i uništeno. Ja starački dom koji sam planirala napraviti očito baš i neću doživjeti, barem ne radno sposobna, jer godine idu , stari se. No to se našu predsjednicu suda kao ne tiče, kao da ona ne stari, ili ju možda ne brine vlastita nemoć i besparica u starosti. Dvije godine nakon što im je visoki trg. sud u Zagrebu poništio rješenje o dodjeli Domina gsp. Jergiću ništa se ozbiljno, u tom stečaju nije radilo. Tek nakon dvije godine dostavljen nam je novi prijedlog stečajnog plana. Novi prijedlog sa starim namjerama, samo u nešto drugačijem obliku.Na taj sam prijedlog stavila prigovor , na skupštinu zakazanu za 25.09.2009.g. pozvala predstavnike VTS da dođu.Nisu došli, ali nije bilo ni skupštine. Stečajni upravitelj desetak dana prije uganio nogu pa eto nije mogao doći. A za odgodu donošenja bilo kakih rješenja podnijelo prijedlog i državno odvjetništvo. Ipak se dakle nešto radi. Nažalost kad mi ne znam radi konstruktivno. Mi znamo spriječiti i zaustaviti, ali ne i pokrenuti. Ja sam dala prijedlog kojim bi se stečaj okončao brzo, svi vjerovnici bi bili izmireni i Domin bi radio, a po rješenju sudskih postupaka u tijeku bi se utvrdila lista konačnih vlasnika. No zašto da se radi kad se može čekati, pa nek najprije sudovi donesu svoja rješenja, a potom rad.Ipak nisam nezadovoljna. Spriječila sam nepravedno rješenje. Bolje nikak nego nepravedno. ŽDO je reagirao, a vjerujem i VTS. Kuca mečka na vratima Osječkog trg. suda, pa će zakucati i na Slavonsko Brodski , pa predsjednice ljutila se Vi ili ne ipak ne može baš uvijek biti kako ste naumili.Meni i to dosta.

nedjelja, 13.09.2009.

NEDOŠKOLČE

Počela je nova školska godina. 2009/10.Opet bi trebali deset mjeseci učiti , a kad se odbiju zimski i uskršnji praznici to je devet mjeseci učenja. Toliko treba i ljudskom zametku da se razvija u majčinoj utrobi dok na svijet iziđe mali rođeni čovjek. I za devet mjeseci on od onog malog spermića i maloj jajašceta postane beba koja sve ima. I rukice i prstiće i okice i male uši , sve ama baš sve. Jest da sve nije u proporcijama sa odraslim čovjekom , ali do sedme godine i to se uravnoteži. U početku mu je glavica velika,čini jednu četvrtinu tjelesne veličine ,no s vremenom ostali dijelovi tijela rastu brže nego glava i dok odraste glava je tek jednu sedminu tijela, čak i kod onih glavatih i glavonja. Negdje oko dvadeset sedme, po završetku školovanja i po dobivanju stalnog zaposlenja, počinje drugi proces.Glava više nije potrebna za školu pa se počinju razvijati drugi dijelovi tijela.Tako dupe postaje mnogo veće pa tim glavonjama nekad treba i dvije i više stolica da ga postave u sjedeći položaj. Nekad pa i počesto zato u nedostatku stolica te glavonje ostanu u ležećem položaju i tako je nastala nova kategorija glavonja lezilebovića.Što više leže do četrdesete im razvijeni udovi slabe.Kako im tada počinje slabiti i vrat i leđa to se u slučaju kada se moraju radi barem nekog sranja podići više počinju savijati prema majci zemlji i tako sagnuti ni s ono malo vida i zdrave pameti što im je ostalo u nekad velikoj glavi, ne vide ništa osim male glave vlastitog piše koji u nedostatku druge finkcije, sada preuzima ulogu velikog mislioca. I smisli On da u stvari On jedini i ima zadatak da misli, a ona nekad glavna velika glava ima samo da sluša i posluša i izvršava. Zato i ima dva uha. Jer kad bi velika glava mislila nebi u isto vrijeme mogla slušati i čuti šta kao zapravo sama sebi govori.A glavonjina funkcija, pogotovo glavonje lezilebovića nije da sluša, nego da piša i propisuje zakone po kojima će se drugi ponašati i ravnati. Onda glavonja lezilebović kojem je funkciju velike sagnute glave, preuzela mali međunožni glavić , donese napr. Zakon o zabrani pušenja . Dodijalo da mu narod puši jer onda više nema s čime misliti. No narod ko narod, ako ne smije ni pušiti, nađe drugu zabavu -pa okrene dupe.Opet glavonja vidi , neće moći misliti, a dupe mu se ne okreće, pa šta će tu će poništi zakon o pušenju. Rađe mi pušite ljudi kaže on nego da me jebete. I opet je stvar o ke, pa glavonja može novi zakon smišljati. No skužio glavić glavonja lezilebović da mu narod mnogo prepametan , mnogo glavonja i velikih dupeta, valja to prorijediti. Pa kako ćeš nego kroz obrazovanje. Šta će djeci tolka škola, pa kad odrastu postanu prepametni, a glavonja planira barem doživotno obavljati svoje sadašnje poslove lezilebovića.Sve što treba je sagnute glave gledati u svog pišu i dići dva prsta u zrak kad se kakav "pametan " zakon donosi.Posebno ga raduje donošenje i mjenjane Zakona s područja školstva i obrazovanja. Tu ima svega da se smišlja od izbornih predmeta do izbornih knjiga i pisaca. No ocjenili glavonje da je i to puno. Djeca sve zvanje za deset meseci koliko traje školska godina, savladaju. Neće moći sjetile se glavonje. Nemožete naučiti znanje za koje nema knjiga. I tako nastala nestašica knjiga, roditelji opet žele da nešto poduzmu, pušiti još ne smiju ( smjet će za cca 20 dana ) , a da ga nebi napali s leđa ministar za školstvo objavi da prvi mjesec škole đaci knjige i ne moraju imati. Dakle u školskoj godini će se umjesto 9 mjeseci knjige koristiti 8 mjeseci. A kakav može đak da ispadne znalac nakon osam umjesto devet mjeseci učenja. Kao i beba .Nakon osam mjeseci rodi se nedonošće, a onda s osam mjeseci učenja bit će dakle nedoškolče. I mislim si ja ljudi moji mođda je to i dobro. Za dvanast godina koliko su sadašnje glave učile po devet mjeseci, ove nove generacije če učiti 12 x 1 mjesec manje, pa to je čitavu jednu školsku godinu. To će barem 15 knjiga manje pročitati ,pa možda za kojih 12-15 godina bude manje glavatih glavonja i onih sa razvijenom guzicom, a više onih s jačim rukama za rad, pa i nama bude bolje. A to i je cilj sadašnjih glavonja, samo nisu znali kako reći narodu.Najprije rekoše nek škola počne kasnije da silna djeca zaposlena u turizmu, u inače zemlji punoj nezaposlenih radnika, mogu dulje raditi , pa u školu nek krenu tek sredinom rujna. A kako narod pa ni djeca to baš nisu oduševljeno dočekala, smislil foru s knjigama. Eto kad ste navalil nek vam škola počne, ali učiti nečete. Nema knjiga, ne mora ih barem mjesec dana niti biti.Nečemo Vas valjda školovati da budete pametni kao mi . Tako ja to nešto s ovo malo pameti i škole od nekih 18 godina sada vidim, pa toliko od mene, a sada su na potezu đaci. -Možda oni neće reći kao mi ono,Kad sam bio mali ja sam bio mali nisam znao da sam mali, jer sam bio mali

utorak, 01.09.2009.

1.9.2009 IVANE SUNCE MOJE SRETAN TO ROĐENDAN

Danas je mom Ivan, mom drugom unuku a prvom Majinom sinu rođendan.Rodio se za mene juče,a za njega davne 1993.g.Toliko davne da se toga baš i ne sječa , a i dobro je , jer tada je još rat harao nad našim domovima. Rodio se u Zagrebu , i za tako malo godina promjenio već dosta mjesta stanovanja. Par godina živio je s mamom i tatom u Brodu, išao tu i u školu, a onda nakon gubitka mame odselio s tatom i bratom u Zadar, pa Šibenik , a sad živi na Murteru. Ide već u drugi razred srednje tehničke škole, vrlo dobar i odličan je učenik ,već i radi, preko ljeta je konobario u jednom kafiću,a Bogami lagano i ljubuje. kako je lijep nema cure da se za njim ne samo okrene, već da se i ne raspituje i pismanca šalje. Sa facebooka su se i meni javljale da ih "povežem " s unukom. Sretna sam Ivane moj što si tako veliki i tako plemenit , dobar, vrijedan i šta drugo da kažem osim sretan ti sretan rođendan srečo moja i još punu puno sretnih rođendana želi ti baka Tvoja.

utorak, 17.03.2009.

SQUASH - DVORANA OTVORENA

Evo još jednog povjesnog događaja u našoj obitelji. Moj sin Petar završio je i otvorio za građanstvo sportsku dvoranu za skvoš.
Lijep je to sport, nama još nedovoljno poznat , a Pero se s njim upoznao kroz svoja putovanja svijetom i postao zaljubljenik tog sporta. Kako nam je valjda u krvi da spajamo ugodno s korisnim Petar se odlučio da svoj hobi pretvori i u djelatnost i za sebe i za svoje sinove, koji su kao i on odgajani da je sport jedna od primarnih životnih radosti. I tako je prije nekoliko godina ušteđevinu uložio u kupovinu jedne stare kuće u Zagrebačkoj ulici, i mic po mic nešto radeći u inozemstvu, mnogo štedeći , uz nešto kredita i puno vlastitog uloženog rada , dvorana ( odnosno dvije dvorane ) za squash su puštene u rad. Osim dvorana ima tu i mali kaffe bar za članove kluba, masaža, sauna, tuševi , a svremenom će vjerojatno biti još i drugih sadržaja. ne morate me pitati dali sam sretna i ponosna. Naravno da jesam, uspjeh je to i za Petra i za mene i oca perinog ,jer to je između ostalog i nešto što će biti ( ili bi trebalo biti ) zabilježeno u sportskim analima i to ne samo squasha, vež sporta uopće, grada slavonskog broda. Kako je moj pero ( za razliku od mene ) dosta samozatajan to niti je pravio tulum od otvaranja , niti je o tome obavijestio medije, a ovi pak sami ni slučajno ne dolaze. No ja ipak ne sumnjam u to da će dvorane dobro raditi i da će se u njima razvijati sportski duh i druženja ljubitelja ovoga sporta,jer ljudi su mladi, sport vole, pogotovo kad im se pruži nešto tako financijski nezahtijevno sa svim sadržajima koji tome pripadaju. Jer osim dvorana, tu su i tuš kabine i hidromasaža i sauna ( ovih dana će biti postavljena ) dobra muzika, mlado i dobro društvo i zaista više u jedan sport i ne stane.Sada idem do tamo da napravim fotke pa popodne postavim, a nadam se da će uskoro biti i gotove web stranice, da preko njih sve možete vidjeti. Pero stranice radi sam, a kako je sve to skupa puno posla, to sve i ne stigne odmah, no bitno je da već sada od danas od 10 do 23 hata možete doći u Zagrebačku 230 postati članovi kluba i zaigrati squash.,

petak, 13.03.2009.

DA SE NE ZABORAVI NI KADA SE ZABORAVLJA- ŠKORO

Škoro pjeva , a ja sike postavila.Ovom nemam šta puno ni dodat ni oduzet, osim da nas podsjetim na nas same i na tu našu divnu i bajnu Europu u kju se tako žurimo ući i toliko nam je stalo , kao da ona nije već davno ušla u nas .

četvrtak, 12.03.2009.

SUĐENJA I NESUĐENJA

Danas je eto u Beogradu donešena presuda za ratne zločine na Ovčari. Tek danas nakon 18 godina od zločina kažnjavaju se počinitelji. I pitanje je koliko su to istinski počinitelji, a koliko su bili samo zločesti poslušnici močnih šefova. šefovi im u slavi i na vlasti ostariše i poumiraše, a ove stiže kazna. Ma kakva je to kazna sada kad su i oni već stari i neće ju ni stići odležati, nadam se da će im se prije vrata pakla otvoriti. Kad o tome razmišljam dođe mi da izmislim pravednog i strogog Boga koji će ih čitavu vječnost kažnjavati i u paklu držati.Teško mi je i danas kad se sjetim dana koje sam uz tv proplakala gledajući stradanja u Vukovaru. Bila sam tužna , plakala sam a istovremeno ljuta na ljude, ne svoju nemoć da išta učinim i na Boga što to sve dozvoljava. Nisam bila na Evropu ljuta. Oni u početku nisu čak ni promatraći bili. Tek kasnije su blago promatrali, pregovarali i s jednom i s drugom stranom , kao da nisu vidjeli tko je u čiju zemlju ušao i ubija.Njima smo bili jednaki, njima smo i danas jednaki .I danas oni u Hagu sude i određuju kazne. Danas eto i mi sudimo i beograd sudi svojim zločincima. A ima li kazne za takve. Znaju li oni kolike su grijehe počinili.Ubili su i to mučki , sinove , ubili su njihove očeve i majke, ubili su njihove nerođene sinove i kčeri i unučad i pokoljenja koja bi od njih rođena bila. A danas za svaki oduzeti život sud ih osuđuje na godinu dana života u zatvoru.
Osuđuje ih na dobar život, a oni osudiše na smrt našu i svoju braču , osudiše i ubiše ljude, uništiše živote , uništiše sve što je sveto i u njima samima ikada bilo. Nema te kazne koja može biti dovoljna za njih. Nerođeni sinovi i kčeri žrtava bi danas imali 18 godina a ubicama se tek danas sudi .A mi i dalje to samo promatramo uz pokoji komentar nezadovoljstva. Možemo eto još da se ispričamo, da suosječamo , da molimo, ali živote ne možemo da vratimo. No možemo se zakleti barem sebi samima , da nikada nikome nečemo dozvoliti da više ratuje.

utorak, 10.03.2009.

CRVENE CIPELICE

Sanjala sam nočas da imam divne nove crvene cipelice i super sam se u njima osječala. Imala sam pod vratom neku mašnu i kao partiklu, isto ružičastu , ali ne crvenu kao cipele, pa lijepu bijelu bluzu i ne sječam se kakvu suknjicu.Kada sam pogledala u riječnik simbola začudilo me je da sam iste simbole sanjala i 10.11.2004.godine. Cipele su simbol putnika, a vrat simbol spoja duha i tijela.Ovo je dobar san, pogotovo što sam sanjala da se nalazim na platformi na vrhu nekog nebodera i da se s njega vidim s jednim meni nekada jako dragim muškarcem. Vrh zgrade je takođe oznaka duhovnosti, što će reći da ću se duhovno dobro osječati, a kako toga nema bez općeg materijalnog i inog blagostanja, zaključujem da mi se neko veliko dobro sprema. Niti ne slutim šta bi to moglo biti, pogotovo ne u mojim godinama, ali nikada se ne zna od kuda sve sreća i radost može i dođe. No ako i ne bude ništa, bilo je u snu. Ispunjenje želja, lijep osječaj, pa što je babi milo , to se babi snilo , i opet dobro.Toliko o snu. za danas
a sada nešto o cipelama crvenim:
Jezici su prepuni referenci o obući, tematizirane u religijama, bajkama, izrekama.
Sanjati cipele: Cipele su simbol odlučnosti da se ide u određenom smjeru.
U židovskoj tradiciji cipele imaju vrlo važno značenje kao simbol transakcija. Prema kabali tijelo je cipela duše koje je čuva od prljavština na putu prema vječnosti, a i širom muslimanskog svijeta, te u većini Azije, cipele su ritualno nečiste. U sinagoge se ne ulazi u kožnim cipelama (1 od 5 zabrana tijekom Yom Kipura), a u džamije se ulazi bez cipela.
Rimski imperatori nosili su crvene cipele. U vrijeme Bizanta su bile dio imeperijalnih insignija. Vladari koji su smatrani inferiornima nisu puštani u Bizant ako nisu zamijenili crvene cipele drugima. Tako i Papine crvene cipele (vjerojatno) simboliziraju ultimativni suverenitet koji nije podložan ni jednom svjetovnom autoritetu.
Pa sa narode moj pratite me a i mene zanima kada i kuda ću u ovim novim cipelicama krenuti

NAMET NA VILAJET

kako mi je penzija mala, štednje nemam, a vremena imam, osim što radim internet stranice ( uglavnom svoje )ponekad osim sebi proknjižim i nečija tuđa knjigovodsrva, napišem ponekom žalbu i tako malo pokrpam kućni buđet. Jest da se većina naplati u robama, žive love nema, ali Bože moj, pa meni i treba roba , hrana, iće i piće, a ne lova. I tako sam baš danas pisala jedan prigovor na jedno rješenje porezne uprave. Bila je u stvari porezna uprava u kontroli jednog našeg značajnog privrednika, no taj privrednik nekom nešto nije dobro podilazio i zapao je u nemilicu naših političkih i poreznih struktura. Iz problema se izvlačio na razne načine, uglavnom radom je uzdržavao poveliku porodicu, a poreze baš i nije plačao. Plačao bi on poreze, da su iste obračunavali kako to Zakonodavac za tvrtke propisuje, ali kada naši poreznici primjene taj isti Zakon na nekoga koga žele uništiti, to im bezuslovno i uspijevaNo prijašnji porezi i načini obračuna u prave djetinjarije za ove sadašnje obračune. Sada nema šta ne oporezuju, šta god firma kupi to se više ne zove trošak , to se sada može okrstiti kao sada drugoosvareni dohodak ,ili dobit od kapitala, pa se to poveća za 66,6 % a na to se obračuna 40 % poreza za državu. Dakle umjesto da ostvariš trošak od napr. 70 Kuna pa se prihod od napr 100 kuna umanji a na dobit od 30 kuna se plati 20 % poreza tj 3 kune , sada je inspektorica izračunala da dobit = ukupan prihod i na to 20% je porez,( 20 kuna ) a trošak je drugoostvareni dohodak (70 x 1,66 x 40 % ) to je 46,8 kuna poreza, sveukupno 66.8 kn.dakle 20 puta više nego prije. Đaba mi tj.ja stavljala prigovor na zapisnik, ma kao da i nisam. Kad dobijemo rješenje uložiti ću i žalbu, no kako dokazati osim ponovnim pregledom svih dokumenata, a gdje bi Zagreb bio kada bi na taj način rješavao žalbe. Brodski inspektor je utvrdio da je tako i to će biti tako.Pretpostavljam bez da se više ičemu čudim.Onda ćemo mi uložiti tužbu , ta se neće riješti na upravnom sudu barem 6 godina i izjeo vuk magare.Moj privatnik će raditi nešto drugo, osnovati drugu tvrtku , ili na crno,a Porez će biti otpisan s temelja zastare. I tako ga ne namjeravamo platiti. To čak valjda zna i ta inspektorica, ali zašto to čini. Valjda da RH misli kako ona zna zanje i primjenu Zakona bolje nego je Zakonodavac i predvidio, dobro radi, izdaje dobra rješenja, u statistikama se čita kako su poduzeća dužna državi. No država je u banani jer poduzeća ne plaćaju poreze. Pa koja bi budala ove poreze plaćala.A i da hoće , ne može. Pa pitam ja , zar ne bi bilo bolje da porez obračunaju kako je Zakonodavac propisao pa bi s tri po tri kune i zaradili plaće, a Bogami što će plače dobiti od obračunatih a nenaplaćenih 67 kuna, slabo će im to za kruh moći koristiti . Režu granu na kojoj sjede, sreća pa to niti ne znaju, niti se zasada sekiraju, a kad ostanu bez plaća i posla, opet će im Sanader valjda biti kriv. No nije moje da komentiram i odgovaram na pita nja koja nitko ne postavlja. Luda baba evo ubija dosadu pa pišem. A ako tko nema šta raditi pa ovo čita i tako ni on nošta neće moći poduzeti da se to promjeni. Ili možda hoće. Pa barem kad budemo na izbore lokalne išli, ako i to budemo među ponuđenim imali šta izabrati. Rijetko se u politiku petlja onaj tko nešto zna, a onaj tko ne zna taj zja i tako će to biti još.... tko zna dokle. Ja zasigurno neću doživjeti bolja vremena, ali ja sam barem u boljima živjela, a šta mladi da kažu. Sreća za bolje ni ne znaju, pa je opet sve o k. Budite mi svi zdravo i dobro , želim vam,

ponedjeljak, 09.03.2009.

HOĆE LI NAŠA DRŽAVA U BANKROT

Kažu došla svjetska kriza i kod nas. Malo kasnije nego u svijetu zapadnome , ali nas je stigla , a stići će još i žešće. Neznam kako i koga, jer obični narod baš i ne može ( ili ipak može ) teže i lošije živjeti, ali živi bili pa vidili. Pregorio ovaj narod i gora vremena i neimaštinu. Dok je motika i zemlje, gladni biti nećemo, a i drugih zaliha se ima, pa već će se nekako. Neće biti posla, ni plaća,ni penzija, ni para, pa možda onda banke i auto kuće ,prestanu davati kredite tom narodu, pa ga zapravo spase od njega samoga. Ali tko će i kako spasiti državu toga naroda. Jer naša se kriza umnogome razlikuje od krize u drugim zemljama zapadnoga ( tog divnog i bajnog ) svijeta kapitala. Njihova kriza je našim političarima došla ko kec na jedanajst, aliti za sevap, pa da mi obični narod povjerujemo, kako je kod nas stanje teško i loše i kriza je , jer da nas je pogodila ta svjetska recesija. A nije to baš tako. naša kriza ima skroz druge osobine i obilježja od njihove. Kod njih su napr. poduzeća u vlasništvu privatnog kapitaliste. Za svoje poslovanje ta poduzeća koriste novčana sredstva iz kredita banaka. Kada poduzeća dođu u krizu zbog smanjene potrošnje, pa smanjuju broj radnika, pa proizvodnju, i tako u sve u dublje siromaštvo-tko propada. Pa banke propadaju s čijim novcem ta poduzeća rade. No tada intervenira država. Država daje kredite bankama, posao poduzećima i dolazi do obnove ciklusa privrednog života. Ali u našoj državi to tako neće moći. Kod nas je naopako. Banke jesu dale novce- ali kome,:? Pa toj istoj državi, koja sada nema da im vrati.Banke imaju novaca, ali nemaju kome više da daju, mnoga poduzeća su državna, mnoga rade za državu ( ceste , mostove, ), a država im ne plaća, pa ni oni onda bankama, a banke ne mogu davati više državi, jer ova više nema s čime niti odakle ni vraćati ni garantirati vraćanje.Imovina je rasprodana, zlatnih poluaga nema, a bogami ni kapitala neke druge vrste. I šta ostaje-po meni samo bankrot države. Eh ne bi to bio problem da su banke u vlasništvu Hrvata, pa hrvati šediše u tim bankama.Lijepo bi se našao model po kojem bi sve što je državno , a država kroz banke dužna građanima, postalo bi dakle opet društveno. Jedina razlika bi bila što bi se poslije tih transformacija kapitala znalo koji su članovi društva koliko vlasnici te iste društvene imovine.Dakle vlasnici bi bili imenovani, a to smo puno elegantnije mogli naptaviti još davne 1989 i 1990-1995 i bez rata.
No sada je malo veći problem, banke su u vlasništvu zapadnih zemalja.neće oni štedne uloge naših hrvatskih građana pretvarati u dionice i vlasničke udjele hrvatske imovine. Pa nisu blesave,-banke su to svjetske i bankari. Mogu lijepo proglasiti ili poraditi na proglašenju inflacije, pa naše iljadarke kuna postanu beznačajan sitniši i kunska štednja je eliminirana. A ove koji štede u evrima i tako ova kriza ne dotiče. Oni su svoje evre plasirali na zapad u raznoraznim oblicima, a uz to u svako doba mogu izmisliti još pokoji zakon, još pokoji izvor svojih prihoda, još pokoje političko mjesto i funkciju, da im je ova kriza zapravo zadnja rupa na svirali. Za njih mnoge je kriza bila do 1995. ali od kad su zasjeli gdje sjede-nema krize u hrvata, ni kada u čitavom svijetu ima.

nedjelja, 08.03.2009.

Došao još jedan Majčin dan

Nekada "u moje doba " po Majčinom danu znali smo da je proljeće blizu. Polako su iz zemlje provirivale visibabe, a za nekih godina već su i jaglaci znali procvasti. Rado se sječam majčinih dana u svim ulogama . Najprije sam se kao dijete , nekako sredinom pedesetih , silno radovala kupovini poklona za mamu. Bile su to nekakve nekakve figurice od porculana ili kutijica za nakit ukrašena cvijećem ( Bože kako mi je bila lijepa ) i slične sitnice,kupljene za malo novca ( koliko bih uštedila taj mjesec na karti od autobusa do škole )ali su mene ti poklončići veselili vjerojatno više nego mamu.Kasnije sam sa svojom djecom išla kupovati poklone -tj. male buketiće cvijeća za njihovu drugaricu u vrtiću, a oni bi meni iz vrtića donijeli čestitku sa svojim crtežom. I danas još čuvam te crtežiće i radujem im se. kasnije sam kao žena dobivala poklone od muža, pa od radnih kolega, ali to već nije imalo značaja za mene. Za mene je osmi mart isključivo Majčin dan. Onda je došlo neko ružno vrijeme, poslije devedesetih kad se na osmi mart zaboravilo u našem društvu. Kao to je komunistički praznik, a komunizam je zlo.No ja sam svojoj djeci još 1996.g. rekla-dok sam ja živa vi meni za 8 mart čestitajte majčin dan,slavio se on u zemlji ili ne, i ne zanima me niti jedan drugi novoproglašeni datum. Dobila sam ja i danas jednu lijepu čestitku od jednog mog prijatelja "inerniste " ( tako ja zovem svoje internet virtualne prijatelje ) i veoma me je obradovala
Sada se evo osmi mart kao dan žena vraća nekako na svoje mjesto. Sjetili se naši drugovi , a i nova gospoda naša nova gospoda da je 8. Mart proglašen danom žena još početkom prošlog stoljeća i to na Zapadu, pa dokučili da se taj dan ipak treba slaviti i kod nas. No zasigurno to nikada više neće biti onako zdušna radost kao nekada. Nekada su nas svi radni kolege željeli obradovati. Sindikat nam kupovao poklone a bogami kasnije i izlete i razna putovanja su nam organizirali, pa čak su nas i muževi puštali da na ta putovanja idemo.I radovale smo se, no danas ne znam dali se itko ičemu tako malom i bezazlenom , a opet tako velikom još može radovati. Ja ne mogu doduše, jer kčerka mi je otišla , sin već prešao 40 tu, pa eto čestita tek reda radi , bez istinske dječije radosti, a unučad nisam navikla, a ni njihovi roditelji , da se ovaj dan slavi, kao zapravo prvi dan proljeća, kao novi život koji ti mama svake godine iznova daje.

nedjelja, 04.01.2009.

sretna Vam sretna nova 2009

Dragi moji. Moji unuci su ovdje i evo tek malo da svratim na blog , da postavim njihove slike. Za godinu dana, ma za 8 mjeseci, od dječaćića izrasli u momke. Pa ne znam jesu li ljepši, ili pametniji, ili dobriji, ili ... nemam rijeći kako da opišem radost što sam njihova baka. Mješaju mi se emocije. Radosna sam , sretna sam, a plaće mi se. Ne od tuge , od radosti. Nemam rijeći ni da opišem tu radost, a opet kažem suze gotovo da me guše. Nikada mi se nije dešavalo da mi se emocije tako izmješaju.

ponedjeljak, 03.11.2008.

prođe još jedna godina bez naših najdražih

dragi moji
Toliko se zabavljam na svojim web. stranicama da jednostavno ne stignem doći na blog. Dođen na Vaše blogove, veseli me pročitati šta pišete, vesele me vaše radosti, suosječam s vašim tugama,radujem se da živim u vremenu sa Vama.
Kada je riječ o životu , a ovih dana Svisvetih sam dosta o tome razmišljala ja osobno ne da vjerujem već jednostavno kao da znam da je život vječan i neuništiv. Ne mislim da se poslije tzv. smrti ode na tamo "neko" nebo, već kao da se isto ostane ovdje , ali u nekoj drugoj dimenziji, koju mi našim očima ne vidimo, ali duša jako dobro poznaje te prostore.Zapravo mislim da duša mnogo boravi u tim prostorima i za života, za vrijeme sna i za vrijeme dok smo kao odsutni odnosno dok nismo koncentrirani na misli materijalnog svijeta.Ne tražim dokaze da je tomu tako, već jednostavno osječam da jeste.Volila bih da mi pišete šta vi o tome mislite, a ovih dana vezano uz vaše pokojne sigurno ste o tome razmišljali.
Eto toliko za danas od mene.

nedjelja, 02.03.2008.

vrijeme leti

Evo opet proljeće, a nekako s proljeća u ovo doba lani više sam pisala , a više se valjda i o čemu imalo pisati. A sada ostane mi tek da dnevnik pišem, a i to bi manje više bilo isto.ustajem između 9 i podne, liježem između ponoći i jutra , a između uglavnom kompjutor , nešto tv, a ponekad i nešto skuham ili kuću pometem. Belle i Đuke nema, a nema ni mača žuće. Razbježali se ko rakova djeca. Žućonesto lani još za Božić ( 2007) Đuka u veljaći 2007, a Bella u prosincu -pred N. godinu. nedostaje mi, ali prihvatam. Netko ju je ukrao , ružno je to od njega, tko god da jeste, ali nadam se da taj netko voli pse i da je Bell bolje nego kod mene. Doduše nevjerujem da ima bolje uvjete stanovanja , nema zasigurno svoju sobu ni svoju fotelju, nema ni boljue ishranu, jer kod mene je jela šta je htjela,ali možda ima bolje društvo. Voljela je moja bella da ja šetam s njome i nebi se od mene micala ako sam s njom išla. I kad ja uđem u dućan bella čeka pred vratima. Ali ja nisam baš voljela etati s njom. Pa pusti ju danas samu, pusti sutra i ode moja bella. A nestala je iz našeg dvorišta, jedne sunčane nedelje .Oko podne sam ju pustila van, a oko 13.30 siđem po nju. Ona na fičuk dođe veselo mašući repićem m vuše guzom jer repić je u biksera odrezan, i ja velim bella ajmo kući. A ona samo veselo poskoći , viknu av av i veselo otrča u dvorište. Ja mislim pa dobro, lijep je dan pa nek bude još malo vani, ali kako ona ode tako ju više nisam vidjela. Tražila sam danima i po ulicama i preko radija , ali moje belle nema. Žao mi je i nedostaje mi , ali eto ne plaćem. Previše sam ja toga izgubila da bi još plakala. Činilo mi se da ju ne šetam dovoljno, no evo za ovo dve mjeseca od kad ona ode i od kada ja više zaista ne šetam, počele me kosti boljeti. I na rukama i na nogama i kičma i vidim sad -valja šetati svaki dan. Pa pokušati ću, ako ništa drugo ono radi toga da se noću lakše sama u krevetu okrenem. Nekada me bol probudi . I evo danas am bila u šetnji, A gdje ja mogu šetati nego po groblju. Em je blizu, em tišina , em mi drage osobe tamo. I tako sad ću završiti ručak , pa tv, a da mi se barem da da i popodne bar kroz naselje prošetam i tako svaki dan po tri puta nadam pa bi me opet kao pred dvije godine kostobolja prestala. Ili ću morati nabaviti novog psa ma kako mi bilo teško, više su doprinosili mome zdravlju nego ja sama. A pisati ću i blog, no više kao dnevnik pa da dogodine znam šta je ove godine bilo. Ako za mene dogodine bude. Lani smo u ovo doba Ivana i ja išle eno u Savus i Lotos, Ivana bila dobro, dobro i izgledala, a sada je već 4 mjeseca tamo.Razbolila sa nekako napopreko , oslabila, izgubila vid, ošla u dom i ošla i sv. Lovri. Bila sam i do nje danas, malo "poprićala" s njom , prisjetila se i ljepših dana, ali ne žalim se ni sada.Samo da me ne bole ove kosti, no sve to u rok starosti idem

četvrtak, 29.11.2007.

sretan ti rođendan 29.11.

DRAGI MOJ JANKIĆ

sretan tebi rođendan milo moje. Danas ti meni imaš 12 godina i sretna sam zbog Toga. Nisam te odmah jutros zvala da te ne probudim dušo , poslije si bio u školi, a sada želim da popodne i veće lijepo provedeš.

Cijeli dan sam sretna kad znam da si i ti radostan i setan Uvijek mi je 29.11.bio lijep dan, zadnjih 12 godina pogotovo. Zašto mi je bio uvijek. Pa znaš srce mi smo uvijek slavili 29.11.Tada se nije radilo a čitavom našom domovinom orila se pjesma i radost. Ti se tada još nisi rodio, a mi smo slavili dan republike. Danas su na to mnogi kao zaboravili, čak i neki sdp-ovci ne znaju kao koji je danas datum. Plaše se valjda i sjetiti a da ne kažem i priznati da su i oni slavili taj dan i da bi bio red da ga ako zbog ničeg drugog ono zbog svoje mladosti zapamte.
Tako su jedno vrijeme svi zaboravili i da se 1. maj kaže 1, maj, pa svi bili veliki hrvati i govorili 1. svibanj. Kao prvi maj je srpsko, kao da u svijetu nema nikog već samo srbi i hrvati. A vas cijeli svet kaže 1. maj , no mi nečemo internacionalne riječi kad imamo svoje. Pa valjda će onda izmisliti nove riječi i za druge internacionalne pojmove. Zaboravili su oni i za 8 mart i za majke i za majčin dan. Tek ove godine su poneki stidljivo dijelli cvjetiće ženama , a nekada su eto osim naove godine , ovo bili najznačajniji praznici. Družili smo se, veselili , voljeli i nešto je bilo vezivno među nama. No sada nas valjda veže TV i izbori i ne znam ja zapravo što njih veže ako ih išta veže, no mene ZA TEBE LJUBAV VEŽE LJUBAVI MOJA MALENO-VELIKA. Puno te voli tvoja baka. A napravila sam ja i jedan slajdić vezano za 29.11. pa da malo naučiš povjest idi na moje stranice pa vidi

a evo ti i jedan filmić da vidiš kako je tvoj rođendan uvijek bio značajan:

embed style="width:400px; height:326px;" id="VideoPlayback" type="application/x-shockwave-flash" src="http://video.google.com/googleplayer.swf?docId=-1596707113938330500&hl=en" flashvars="">

utorak, 16.10.2007.

stigao nam je fran

13.10.2007 Nina i Davor na svijet su priveli Frana.Dečkića 3,5 kg. 52 cm.zdravog i prekrasnog dječaćića. Ime je dobio em po Nininom djedu , em po Davorovom prađedu Franji, samo u modernijoj verziji. Ili im se ime sviđa bez obzira na djedove, ali meni je drago da opet imamo Franju u obitelji. Davor je prisustvovao porađaju, ta i on je liječnik, ali i da nije nebi propustio tako jedinstven događaj. I sve nam je ispričao i kiako ih je bolilo i kako su iscrpljeni i kako su sretni najviše.

Naravno da smo to proslavili u nedelju. Nina u bolnici , ali stalno su bili na mob. liniji, a nas oko 70 uzvanika na janjetini, šunki , kulinu, rakiji vinu i muzici. Svirali su najpoznatiji harmonikaš dida Nakola i gitarist dida Branko .I šta da pišem još osim a smo svi sretni ,jer dugo se u obitelji nije rodilo malo,pa još Horvat. Neka mu bude sretan život barem do kraja ovog stoljeća. Voli ga baka-teta.

petak, 12.10.2007.

novi post nove stranice

malo kad dođem na blog. nedosaje mi, ali ponekad moram. tražim dobre blogove pa se tako informiram, nasmijem i zabavim. Ali uglavnom radim na net stranicama. Do sada sam napravila preko 150 stranica. Još nema naruđbi za lovu, ali lova i nije cilj. Lova dođe kao posljedica rada, ako dođe, ako ne ja se eto do sita naradim ali i zabavljam, igram , učim , a io učinim poneko korisno djelo. Evo sada sam prigodom državno takmičenje udruga konjogojstva za naše Gundince tj. konjogojsku udrugu "igrali se konji vrani "napravila www.konjogojstvo.slav-brod.com dala sam si truda i meni su lijepe. U jednom momentu sam uhvatila sebe kako im zavidim na tako lijepim stranicama. Zaboravim da su iste moj rad, gotovo da ne povjerujem da sam ja za evo ni godinu dana samouka, bez znanja engleskog, prokljuvila i naučila i expresion i dreamer. A sprdali su mi se u početku na onim free.sb-t.com.hr/nada/ sada imam svoje www.slav-brod.comi na tih cca 140 strana svega kao u prići, a toliko toga još planiram staviti na net. S đačkom lektirom nisam odmakla dalje od lektire za V razred, a za srednjočkolce sam tek žute stranice
za fiziku napravila.Postavila sam si zadatak da osim napavljene sanjariceove zime postavim i rječnik simbola, no to je posao za barem 6 mj. rada, pa će mi zima možda biti i kratka.Ali valjda ću poživit dovoljno dugo da sve što sad planiram napravim. ma neću umrijeti dok sve ne dovršim, makar i za sjeme ostala.
Imam i chat-dođite pa vidite, a i zaista svega, ma svega još.
Baš je lijepo biti u penziji pa imati vremena za igru, a ja se igram od 10 ujutro pa do 3-4 sata idućeg jutra. Po 18 sati dnevno sam na web i radim kao nikad prije, iako sam ja uvijek dosta radila , ili igrala posla , na isto mu dođe,pa su me zvali radoholičarka. Ma rado sam ja i cugu popila, al kad ostariš nit ti više ide sex, nit iče a bogami ni piće. Ostao samo rad na net-u. Stečaj još traje i ko zna do kad će, a ja do kraja a možda i zauvije opet sebi zanimanciju smislila. Više na Domin i ne mislim,iako kad treba znam poduzeti sve što treba

s ovim stranicama za GUNDINČANE sam se dosta pomučila da im nađem i usnimim muziku o konjima ali eto uglavnom sam gotova i što se mene tiče njihova fešta može se održati. Pa dođite poziva vas KONJOGOJSKA UDRUGA IGRALI SE VRANI
target=_blank>KONJI IZ GUNDINACA. AKO ŽELITE posjetite konjogojsku udrugu iz Gundinaca . Linkala sam vam nekoliko stranica da poslušate bar dobru muziku i vidite moj rad. A sada evo na googleu sam uplaudala jednu pjesmu. U nedostatku pjesama na downoladu mobi makerom sam ešto napravila sama.
pogledaj i poslušajte. avidjet ćete i sliku mog tate iz mladosti. Isti moj sin perica-zer nije. lijep pozdrav, čijepu zabavu i ugodan dan vam želim.

ponedjeljak, 01.10.2007.

BIO ROĐENDAN

60 GODINA napunila ja juće u 13 sati. ljudi moji za dragu volju dosta, puno je to godina, a opet nekako brzo prošle, kao juće da sam 30 imala.I duša je mlada kao juće, jedino ponekad kosti bole, srce se umori , umiri pa zatreperi, volja se sakrije a i želje nakadašnje ispunjene i nema šta više da se želi, pa čak ni da se hoće nema se šta više. Još samo nada da će čudo da se desi,pa neko trajanje , duranje, promatranje i sjetih se onih Desankinih " sad srce moje bije tiše
sve manje volim a zam više no pre
već sad mi nebi reči mogo, onako dosta onako mnogo sa reć il dvije.

No ipak razveseliše me i čestitke i čestitari i pokloni i pismanca i lijepe želje. Evo dobih na iskrici prelijepu čestitku od jednog mog kako ih ja zovem "internista" pa da ju zapišem i ovdje.A kaže:

E pa, stara partizanko
neka ti bog podari mnogo godina još radosti, sreće
i zdravlja.. mladih ljudi, snažnih muškaraca..
derali te . ne poderali
ljubili te -ne doljubili
osvajali te - ne osvojili
valjali te - ne uvaljali
gnjavili te - ne ugnjavili

Neka te bog i svi sveci čuvaju
šuplja mosta - poprdljiva gosta
mnogih daća - nagorjelih gaća
i muškaraca koji kad gaće skidaju u zemlju
gledaju.

Uvijek imala - svima štimala
sa mladim spavala - svima davala
oko muška ruke svila
pa i mene prigrlila

Dosta za jutros

sretan ti trideset drugi rođendan
tvoj Strikan

davno bio moj tlidesettleci rođendan strikane, 6 banki je meni sada al još malo pa če biti 2 puta 32 u 64 a onda ć tek nadoići i sve smjeti i se moći. Možda onda dođe ta lijepa mirna starost. kažu starost lijepa. ma ije djeco , varaju vas. Ako još imaš zdravlje i ništa te ne boli i ako ima love, onda je nešto malo manje ružno, a inače načisto je ružno star biti.

dobila sam još čestitki i lijepih pjesama no to ću na wwebu.posjetite me

utorak, 04.09.2007.

stecaj domin privode kraju

     DOPIS- HELP      upućen cnn.blog.hr                 Cij. Gspodo urednici bloga ccn+
 
Prije godinu dana i ja ogorčena situacijama u našoj zemlji sam otvorila svoj blog, potom free web, a sada radim www.slav-brod.com
 
Drago mi je da pišete o privatizacijama i kriminalu koji se dešava kad su u pitanju privatizacije putem fonda. No mislim da ima mnogo više kriminala koji se provodi uz pomoć sudstva a koje se provode tijekom stečaja. Stečaje tvrtki koje nemaju puno zaposlenih , koje već imaju od prije vlasnika,koje nisu „opće poznate“a na koje netko od političara sada „baci „ oko sudstvo ( barem u slavonskom brodu) rješava sa toliko bezzakonja da to nije za ljude.
 
Takav je slučaj u tvrtci Domin d.o.o- u stečaju , koje je većinski vlasnik Devon d.o.o- u stečaju .Ja sam bila z.z. i Devona i Domina , a jedan sam od vlasnika Devona. Čim se otvori stečaj vlasnik ne samo da nema upravljačkaih prava, nego mu se uskraćuju i sva vlasnička prava , čak i obavijesti o tome dali i šta je prodano, šta je pokradeno ( a to je sve što se pokrast i prodati dalo ) , a na sve prekršaje zakona „kadija te tuži, kadija i sudu“
 
U nadi da i vi možete pridonijeti poštivanju zakona , da ćete me uputiti šta još da poduzmem, da mi kažete da li tu mogu pomoći mediji i koji,upućujem vam u prilogu
Priču o Dominu iz Slav. Broda.
 
Svi dokumenti kojima se može provjeriti moja priča objavljeni su na mojim web stranicama WWW.slav-brod.com/arhiva/ 
Nije mi više stalo da išta ja dobijem od Domin-a osim svojih priznatih potraživanja, a i za to ču se izgleda svojski morati potruditi, nije mi stalo do neke „ moje pravde“, ali mi je stalo do pridržavanja zakonskih odredbi. A perfidno ih krše upravo nositelji koji ga trebaju provoditi.Predsjednica trg. Suda u slav. Brodu Vesna Vukelić kroz pravnu formu nalazi načine kako da kriminal umota u zakon. Tako napr. Prodaju naziva preuzimanjem.Ali za pruzimanje kao pravnu mogućnost ne traži nikakav elaborat kojim bi se opravdala korisnost istog.Upotrebila je pravu riječ (pre)uzimanje kako ne bi morala postupiti provođenju propisanih uzanci prodaje ( cijena, javnog oglašavanja, procjena , i dr.)
 
Podnijela sam prijavu DŽO , za sada su me ugodno iznenadili , pozvana sam u policiju da dam izjavu, dakle pokrenuli su istragu, ali se bojim da na tome stane, pa Vas molim za savjet –šta dalje, šta još da poduzmem, ili da ne poduzmem više ništa. Hvala na vašem vremenu i pažnji , molila bih da i vi nešto objavite, jer moje stranice nisu poznate,pa možda ipak netko nešto i riješi i sprijeći.
 
A ja želim da se sprijeći provođenje usvojenog stečajnog plana za Domin-d.o.o u stečaju.Ali i da sprijećim barem sud u Slav. Brodu da tako radi, jer to nije jedini stečaj koji se u Brodu tako okončao i okončava. Samo su druge tvrtke još društveno ili državni vlasništvo, pa nitko ne kontrolira rad suda.
 
Po tom planu Jergić Boško odnosno njegova i tvrtka generala- Ivana Bobetka
„Igonel –sprud“d.o. ( MB 080548345 ) trebaju dobiti svu imovinu, pokretnine, prava, parnice, posjed ( navodno ovih dana izdanim odobrenjem o exploatacionom polju )na način da vjerovnike izmire iz kredita HABOR ( putem poštanske banke ), a da imovinu Domina daju u Zalog.
Sprud-igonel osnovan je mjesec dana prije otvaranja stečaja Domin-a, sa 20.000 kuna osnivačkog kapitala.I on je sad podoban da preuzme kamenolom i imovinu tvrtke( bivše krečane ) sa 60.000.000 ugovorene realizacije .
(Domin kao tvrtka se gasi da ne bude pravni slijednik,a sve Domin-ovo postaje Igonelovo.) Domin nije „bio sposoban „ da radom, a ne kreditom iziđe iz stečaja.Dominu se nisu mogle izdati brisovnice.Igonelu mogu.Ta nepravda mene boli. Ne nepravda prema meni, već prema Dominu kao pravnoj osobi.
Sva imovina po ovom planu vrijedi svega 4,500.000 kuna, jer većina imovine nije procjenjena, prava posjed , parnice i potraživanja nisu uopće procjenjena, ( daju se „kao sastavni dio nekretnina „
 Kredit trebaju dobiti u visini cca 9.000.000.
Po elaboratu o procjeni vrijednosti nekretnina Domin naravno vrijedi puno više ( adekvatno potrebnom kreditu) Elaborat je radio gsp. Trpimir Marić, a potvrdila banka. Ja ne znam kolika je procjena po njemu, te vas molim ako saznate da mi javite, ili mi savjetujete kako ja do te procjene da dođem.
Po tom planu Igonel-sprud dobiva kredit za sva prijavljena potraživanja od cca 8.000.000 kuna iako će u sporu dobiti barem 2.000.000 koja ni stečajni upravitelj nije priznao i za koja postoje dokazi i dokumenti da dug ne stoji.Osim toga naplatiti će barem i 2.000.000 kuna Dominovih potraživanja ( koje takođe preuzima )i za koje domin ima ovršne isprave protiv tvrtke VAM-ing.
Dakle Domin će ga koštati svega 4.000.000 kuna.
 Od ta 4.000.000 on je nositelj 3.000.000 i to tako da je od mene , bez naknade primio mojih 700.000 kuna , a 2.300.000 otkupio od drugoh vjerovnika po cijeni od 60 % tj. Tj 200.000 Eur-a od čega znatan dio nije niti isplatio.
 
Tih 200.000 Eur-a posudio je od Zeman Ede iz Australije odnosno s Hvara ( ima dvojno državljanstvo ) kojeg takođe smjera prevariti ( jer nije ga upisao u suvlasništvo svoje tvrtke,) niti je na našu zajedničku tvrtku prenio našim novcima pribavljena potraživanja.
 Takav stečajni plan je usvojen 6.6.07.g. zasada još nije pravosnažan. ŽDO i ja smo uložili žalbe, ali čujem juće da je u Zagrebu „dogovoreno“ da će žalbe biti obačene.
Imovina Domina s rudištem vrijedi barem 100 puta više od cijene koju će platiti i to još zalaganjem te iste imovine za dobivanje kredita odobrenog u HABOR. To odobrenje HABOR-a istina nisam vidjela u planu piše da kupac-preuzimatelj ima tu namjeru, ( a možda vara i sud), pa vas molim da i to provjerite.
Vi ste mi gotovo još jedina nada, a više nemam ni snage da djelujem. Ako ocijenite da ovo nije vrijedno vaše pažnje , zahvaljujem na vašem vremenu i molim oprost.
Slav. Brod 31.8.2007. Reljić Nada
Prilog kao u tekstu, dokumenti na http://www.domin.slav-brod.com./
Telefon 035-451-014
 
 

srijeda, 20.06.2007.

NOVI BIZMISs MOJ

E narode moj. produžio se ovaj stečaj pa mu nikad kraja. Još se niti ne nadzire. Ljeto došlo , potrošili se oni zaostaci penzije i sad valja nešto smisliti. A kako sam ja pisala razne, tužbe, žalbe , prijave i sl. i to imala potrebu objaviti na pravim web stranicama, a frre-sb. nešto ne radi, otvorila baka svoje stranice. slav-brod.com. I sad lijepo tamo pišem. i učim preko nekoliko programa od mikrosoft pablises, makro medije do najnovijeg mikrrosoft exprsion web. Ma svašta ti programi znaju, svašta i ja već znam. samo uporedite koliko sam napredovala od prvih stranica do sada. Eh da još znam engleski gdje bi mi bio kraj. No i ovako klik po klik, metodom pokušaja i pogrešaka, i oče to mene. Do zime ću sve savladati, pa ako ne izmisle nove programe, ode baka u profesionalne izrađivače web stranica. Što da ne. 2000 kuna otvaranje stranice, poslije 300-500 kn. mjesečno održavanje i evo baki preko nekoliko penzija. samo još da nađem mušterija. Zato svakako idete i vidite, pa ako vam treba tako nešto, zovite. Na telefon ili skajpi ili e-mail, ma nema da fali. Mogu vam i instrukcije avati, mogu vam voditi i knjigovodstvo, pisati molbe, tužbe žalbe, a mogu vam i pasove šetatati.Kad već šećem svoju bellu, što a joj neki đukela ne pravi društvo, pa onda i male kerove i eto opet bizmisa.Zato ne oklijevakte , već zovite, pišite, nemam ja baš puno vremena da posao tražim, godine stižu i nemojte da ostarim načisto dok se vi odlučite da me angažirate. Samo nemojte slučajno peglanja radi zvati . To ne volem pa da j... rak raka.Ali možemo kompenzacija. Vi meni peglate, ja vama nešto.I opet dobro. Ajd Bok, žurim na web

srijeda, 02.05.2007.

SRETAN TI ROĐENDAN BRULE MOJ-SRETAN SVIMA PRVI MAJ-

Ja sam uistinu sretna baka. Em imam 4 unuka, em kao da su pazili kada će se roditi. Tako se jedan rodio za 29.11, a Brule evo za 1. Maj. Kao da su znali da su to baki najdraži praznici,pa ako se slučajno ne budu slavili, neka se rođendani slave na te dane .Pa sad htjela ne htjela slaiviti praznike, ili smjela ne smjela, ja ih s rdošću slavim kao nekih davnih 50-tih kada sam i ja bila u njihvim godinama.A gdje slaviti rođendan za 1. maj nego u prirodi. Tako dakle krenušmo svi na Ljeskove vode ali s jednom razlikom nego nekada.Nekada smo išli tamo kamionom , svi u jednoj prikolici, a sada svako za sebe i svojim autom.Prija i ja cabrioletom ogami. Pa neka smo stare. Kažu što će babi cabrio. Pa babi tek i treba, nema mladost da njome poglede privuće.I tako došle nas dvije među prvima, ali vatra je već gorila ,roštilj se već pekao a i torta je bila spremna.Eh kako je lijepo slaviti praznik , u unukov rođendan
na isti dan. Pa gostiju ko u prići. Od familije do nekadašnjih, a i sadašnjih sereekretara i funkcionara.


Iako politički baš nisu istomišljenici svi odreda su glasno rekli

SRETAN TI ROĐENDAN BRULE, BAŠ DOBRO DA SI SE RODIO NA OVAJ DAN.

petak, 13.04.2007.

IVAN I JANKO U BRODU 12.4.2007

U SLICI I PJESMI RADIM BLOG DANAS. JER TOLIKO JE SVE NABIJENO EMOCIJAMA DA NIJE ZA PISAT.
SLIKAM I PJEVAM RADOSNA DA ŽIVIM DA IH MOGU GLEDATI.

Da je moja Maja živa među nama ja bih mogla i smjela, a možda i htjela otići , ali ona nije više među nama na ovom materijalnom dijelu svijeta i zato moje oči umjesto njenih očiju gledaju, moje usne umjesti njenih usana ih ljube, moje uši umjesto njenih čuju i najtiši zvuk njihovih srca. Radujem se s njima . Raujem se svakom njihovom osmjehu, pogledu,pa ćak i sitnim brigama oko prekrasnih vimlica na licu , pa ćak i sitnim brigicama uskoro momačkih dana . Tugujem kad odu, kad sam sama, a onda nazovem kao nekad Maju i kažem sama sebi.PALI ,MUZIKU.

I DAN I NOĆ SU LIJEPI -JER IH MOJE OČI GLEDAJU


Od jutros oni su na skay placu.Ja sam došla oko 10,30 kad su većb bili dovoljno umorni i nakon još pola sata spremni za sladoled i kolače.Marko nije bio s njima.On je već 16 god. Momak, došao i zaspao u sitne sate i još spava dok ova trojica i dalje bezumorno skaytau. A kako je poslije bilo do odlaska u 12.30-ima da se vidi. Duša mi je ispunena -sory ne mogu pisati,samo gledam i slušamm a samo čujem uzdah duše kad kaže još... još malo daj mi da budem s njima.

nedjelja, 08.04.2007.

SRETAN VAM USKRS

ŠOGOR DAJE ŠOGORICI JAJE
UZMI JAJE ŠTO TI ŠOGOR DAJE

ponedjeljak, 19.03.2007.

JUČE BILA MJESEČINA

URIJEČI I SLICI





Ovo nema veze s politikom. BIO je NADASVE humanaoid.Zato svakako pogledajte

utorak, 13.03.2007.

NISU DUHOVI A ZLO-DUH NA VRATIMA

Dođem ja danas iz grada sa suda i taman sjednem za compjutor kad netko oštro zazvoni na vrata. Pomislim malo ljutito ,djeca mi već vode Bellu kući a tek sam ju pustila van i viknem otvoreno, ali nitko ne ulazi.Viknem opet "uđi", opet nitko ne ulazi. Ništa, dignem sedođem do vrata, otvorim ih i ljudi moji kad se nisam smrzla.


Žut u licu , bezbojno plavkaste oči , stakleni pogled, osmijeh od uva do uva ko da nema obraza, crno odelo,a kraj njega u pojam ubijena žena.ona nije nasmijana, vidi se pati i dura, ali kraj njega jeste. Skupila se nekako ko čvarak, gleda dole i muči. Pomislim si ja nešto kao Bože moj jeste da sam sinoč bila na HSP-ovom tulumu, jeste da sam popila i dva puiva,ali nisam pijana.Pa vozila sam danas auto, kod odvjetnika i na sudu bila i sve bilo o.k. nitko mi nije rekao ni da sam luda ni da sam ojana, a evo gle nešto sa mnom nije u redu. Odjednom taj na vratima kaže dobar dan, pruža ruku da se rukujemo, ne predstavlja se , zna da ga poznam, a bogami pozna i on mene. No sad šta je tu je. Da je na vratima pisalo čije je stan garant ne bi pozvonio. Ili kod mene to ne piše. Samo mi kvaka stoji uspravno , kao kurči se ko i ja, pa svi znaju čije je to stan. Nije taka kvaka zbog kurčenja ,već kad su unuci bili mali tako smo ju postavili da ne mogu sami otvoriti vrata, pa tako i ostalo, pa onda ni Đuka ni Bella ne mogu sami otvoriti ni uteći van.
I drži taj nešto u rukama. Prepozam onaj ugovor s Meterom, a onda pa ne mogu više da se pravim blesava niti da si ne vjerujem , prepoznam i metera. I nije mrtvac ni duh, već živa spodoba k meni eto došla. Prepadnem se ja tada opet. Biti da je došo da se obračuna sa mnom što sam ga neki dan na blog svoj stavila. Ko da on moje i ičije blogove čita. Da čita ne bi tako bezbrižno i sigurno na vrata stanova zvonio i dohazio, imao bi malo drugačiju percepciju o narodu , a Bogami i o sebi .

ponedjeljak, 12.03.2007.

U RONDU S ZARONDALO-JA SAM ZAAAA

Zove mene većeras kolegica dođi u Rondo, imaju tamburaši.A taman sam oprala kosu i priredila dasku za peglanje zahvalna Bogu da će mi se eto nakon dugo tjedana možda dati i peglati.Ali ne da se pa da jebe rak raka. Na brzake prosušim kosu i mam pred Rondo.A ono, pazi sad HSP napravio tulum. Ne volim ja te stranke,a na HSP sam bila gotovo alergična.Izgledali su mi proustaški orjentirani, no od kad tako malo poznam gso.Dusparu vidim ja nije to baš tako. Po čovjek je čist o.k. I već sam nekidan odlučila zanj glasati iako sam ja komunjara i komunističko dete.Moj dida je bio osnivač partijskih čelija Slavonije i baranje , šta ja mogu biti drugo. Nije mi se s tim u današnje doba za faliti, ali ja se SVOJIM pok.DJEDOM HAJDUK FRANJOM veoma ponosim.Ako zbog ništa a ono što je bio najljud u Šušnjevcima dok sam bila dijete i živjela kod bake i dide. Da živjela, ma tamo sam se i rodila i što Čedo kaže da Sava teče pored Šušnjevaca, Šušnjevci bi bili glavni grad Slavonije. Ali eto-ne teče.No nije to nama ni bitno da budemo glavni grad, kad ni u Šušnjevcima nismo neki pa glavni pa ljudi.Ali jesmo dobri ljudi, a to vam dođe kao drastična razlika. A znate zašto je bio poznat tamo moj dida Franjo.E, poslije onog rata moj dida dobio smjernice za osnivanje seoskih zadruga.On seoski i okružno mlinar , kao svjestan i savjestan komunist prvi sa svom imovinom , a ta nije bila mala ,u zadrugu uđe.Ali ne prođe koji dan, a za šefa njegovog mlina postaviše nekog Pepu sirotana, a mog didu na neke poslove u poljoprivredi. Vidi dida neće to valjati. kako da on radi poljoprivredu kad ne zna, iako je veoma pismen bio,a kako tek da pepo njegov mlin i muku vodi.Ali nakon neuspješnih krštenja domaćo-selskih političara ,moj dida isto kako je ušo, tako prvi iz zadruge iziđe. E ali nije tako moglo biti. Kako da pepo i slični dadu da mlinar svoj mlin iz zadruge odese.Mlinar neka ide ali mlin c. jok. I moj dida lijepo dobi za taj čin 6 mjeseci zatvora.Nego šta.Istina Bog nije još ni izišao iz zatvora zadruge se rasformirale, ali moj dida svoje odrobijo.A moj prvi direktor Luka i danas mi spominje bečarac koji je moj dida po izlasku iz apsa pjevao:

Dok sam krao i gospodi dao
nikad nisam za tamnicu znao

Od kad kradem a gospodi ne dadem
svaki kutak u tamnici znadem

Pjevo je moj dida i kao zajebavao se stim, ali nije to baš tako bilo.On , siromašak iz Tuhelja kraj Varažd. Toplica koji je još tamo neke 17 god. prošlog stoljeća izučavao Marxov kapital,pa trbuhom za kruhom u Slavoniju doselio, petero djece izrodio i na žuljevima odhranio, slijedio ideale, sve u zadrugu unio a u bajboku završio, lijepo to razočarenje nije mogao podnijeti.I tako jedne noći u svom mlinu lijepo štrik oko vrata i hopa cupa, ode moj dida mlinar Franjo.
No nije otišao bez veze. Mnogo toga ja od njega naučila. što me i nije učio on, skužila ja njegov život, pa velim , e nado nečeš tako i ti.A bili je teških dana da bi štrik došao kao spasenje.Znate moju baku svi zvali Mica mlinarica. Imala s didaom taj jedan mlin. A kako se sudbina onda poigra.Ja odjednom stekla-dobila ili šta ja znam, mlinova ko govana. Sad imaju još 2-3. 2-3 smo i prodali, a 2-3 su i ukradena. A ja skoro ko dida najeba. Najprije krivične prijave, srečom te 1996-nije bilo moderno zatvarati privatnike. Ta moda je zakačila Tonču i Majida ( o toj nepreavi ću drugi put),a kad je nakon 14 godina patnje i muke trebao mi doći dobar posao na gradnji ceste e sjetio se Sočko da bi on Domin i rudište. Otvoriše stečaj, ali zahvaljujući didi -nije to meni razlog za vješanje. Prošao moj dida školu iz koje sam i ja ponešto znanja pokupila.A ima i gorih stvari u životu nego je imovina. A ideale take kao dida bogami nikada nisam ni imala. Ima ko ima u našoj familiji. Brat i njegova žena su za ideale.Oni mogu drže se i podržavaju zajedno, ako jedno padne drugo će pridržati. A mene baš i nema tko puno podržavata kad sam na svoju stranu lupita.Nešto mi pamet mnogo naprijed žuri pa sam u pravilu neshvaćena, a dok shvate ja već u drugim filmovima davno budem.
I tako politika mene ne dotikavlje, ali zabavljati se na tu temu i mogu. I veseli me kad pavda i poštenje pobjede.I eto od kad upoznah Dusparu čini mi se da je to to.Za Čoleta se odavno zna ne da je pošten već da je u tome čak i blesav,on vam čak ni šunku ni kulin od pacijenata ne prima, a ako i primi onda odmah na odjelu pojedu. Nikada nije kući nosio ni 20 dkg. To znam jer radila sam s njegovom bivšom ženom a ona na to šizila. Ali ne puno. Otac joj 100 god. bio direktor banke, muž poznat doktor, ali nikad više od dvosobnog stana nisu namaknuli. To se već ne zove poštenje nego i glupost u današnje doba, ali bolje takog na čelu države, nego sočkovića i metera sačuvaj me Bože njihovih lopovskih apetita.
Kažem volim se veseliti na tu temu ako se nađem u takim prilikama s pametnim i poštenim ljudima. A to nam je sinoč organizirao HSP , i doktori Duspara, Vlainić I jerković.Bit će smo mnogo bolestan grad pa nas samo doktori imaju volju voditi,( zašto oni baš vole biti važni i političari o tom ću drugi puta), ali barem nismo lud grad. Zaključujem logično ,Jer da jesmo već bi se na čelo neke stranke postavio i dr. JELEN. A NIJE.

Dakle ili smo mi normalni ili s Jelenom nešto nije u redu.ja ne znam o tome ništa, mene je liječila ( jednu noč) dr. Sabolski, ( i o tom ću neki drugi puta. )Bitno je za ovaj dan, da se Sinoć dobro u Rondu zarondalo.I neka je. narod se veselio .Nisu uz muziku djelili i kruh kao neke druge čujem stranke, ali bilo je bolje meze i pića. Nažalost sve što je dobro brzo prođe, a meni pogotovo jer sam morala na neki svoj drugi sastanajk i dernek ići , ali ipak sam stigla koju fotku napraviti, pa evo montirala filmić ,
pogledajte i prosudite sam. U GLASAJTE ZA DUSPARU I JA ĆU MAJKE MI.

petak, 09.03.2007.

FALITE ME USTA MOJA IL ĆU VAS PODERAT

meter i ja sklopili ugovor zamalo- malo morgen
Dobijem ja u kasliću nekidan ugovor s gospodinom dr. Meterom i lijepo se on tim ugovorom obavezuje da će za mene riješiti probleme cijene grijanja.Kaže može se na tome uštediti.Pa evo meni već nekoliko godina 4 od 7 radijatora u stanu ne radi.I nitko nije nadležan da ih popravi.Toplina prebacuje na održavanje, ovi na toplinu i ljudi zapravo već štede.Ako još za 30% uštedim Bogami ima da se smrznem načisto.No o tome Meter sigurno ništa ne zna, inače on bi obečao i da će sve radijatore popraviti, ako ne i zamjeniti novima.I to naravno sve o gradskom trošku.Kao da se gradski buđet puni od nekih tuđih novaca ili iz nekih guznih đepova pa se ne može pretakati iz šupljeg u prazno. No svejedno ja se poveselila da se i meni ugovor u moju korist nudi, a tek onda skužila da je to uvjetni ugovor.I to s dva uvjeta-1 .Ako glasam za njega i 2. ako baš zbog mog glasa pobjedi.


Bože moj kao da smo od juće u Brodu, a meter zamislite još od prekjuće. I on nije došao iz tada kamene siromašne hercegovine zbog posla, kao ostali iz njegovog sela Prološca koji su se u tada raskošnoj bogatoj slavoniji i Brodu naselili, nego je već tada imao folksvagen.Vjerojatno i bjele čarape u bijelim doktorskim klompama. A sječam se pred 15 godina na jednom skupu u Zagrebu nam je pričao kako je u Brod prvi puta došao vlakom i čim je vlak na stanici stao MAM SE METER U BROD ZALJUBIO.I tako ima dvije ljubavi.Jednu prema ženi i porodici, a drugu prema svom rođenom Brodu.Nije on taj koji voli lovu, a Bogami ni moć. On voli Brod i Brođane, a kako je brod neki mnogo bolestan grad naravno da nam trebaju doktori za gradonačelnike.Šta će oni dangubiti na bolničkim odjelima koji su uglavnom sređeni ( zahvaljujući pokojnom Grgi), kad moraju sređivati grad , gradske korzoe i utvrde da lijepo zdrav narod šeta po uglancanim mramorima. Ne trebaju nama radna mjesta nego lijepa šetališta, a mi onda kao dioničari ĐĐ SAMO UBIREMO LOVU I ŠETAMO. Milina.

Odem ja dva tri puta godišnje nekad i češće do Korzoa.I vidim ja ,evidentno najljepše korzo i šetalište u Hrvatskoj, ali nešto mu fali. Magnolija pred zgradom bivše gimnazije i dalje je fala bogu tamo, ima i kafića,I TEK ONDA SKUŽIM, zamislite NEMA ŠETAĆA.
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


E moj Meteru doktore, nepamtiš ti naše korzo iz našeg doba. Neka je ono bilo i blatnjavo ponekada , ali nikada nije bilo prazno. Sva mladost Broda po njemu je svakodnevno šetala , svako popodne i svako veće. Špica nije bila tako puna kao brodsko korzo. Tamo smo se upoznavali, zaljubljivali, tamo smo djecu šetali da ih pokažemo prijateljima, tamo smo sve novosti saznavali.Nisu nam trebale novine da znamo šta u Brodu ima novoga.Čim je netko novi došao cijelo Korzo ga je uočilo. Tako i metera. Čim smo ga vidjeli odma smo ga spazili, a bogami malo poslije i izabrali. I šta će nama sad tamo neki Duspara iz tamo nekog preko-savskog Bosanskog Broda,tek kilometar i po udaljenog od našeg korza a djeli nas i Sava i granica i Carina, kad mi imamo NAŠEG JOZU , kojem nije bilo teško doći iz
iz Prološca da nam korzo uredi a i tvrđavu, pa i dionice đđ da namakne, a bogami evo i grijanje da nam sredi. Ako slučajno niste dobili ugovor slobodno si kopirajte ovaj i pod hitno umnožite iziđite na izbore i Glasujte narode , pa će on i Sočko, ( Čujem opet su se kanda pomirili) a možda i šuger, kao od 1991 g. da opet lijepo izgrađuju Brod.

Photobucket - Video and Image Hosting

Jozo Meter, nositelj liste HB-a

NADAMO SE POVJERENJU BIRAČA

- Lista je dobro izbalansirana i što se tiče stručnih profila i mladosti, spola. Naravno da očekujemo dobar uspjeh, očekujemo da će građani prepoznati ljude koji su od 2001. do 2005. godine ostavili duboki trag na izgledu grada Slavonskoga Broda, od Korza do prekrasnih objekata u Tvrđavi i praktično infrastrukture po cijelom gradu. Nadam se da će nas prepoznati i kao ljude koji su u red doveli gradska komunalna poduzeća koja su bila u dugovima i po 100 do 200 milijuna kuna. Imamo osnovu nadati se da ćemo dobiti povjerenje birača da nastavimo raditi tamo gdje smo stali 2005. godine. Nadam se da ćemo na ovim prijevremenim izborima dobiti priznanje za ono što smo napravili

no ipak prije pogledajte i ostale ponude pa NEKA BIRAĆI ODLUČE


href="http://photobucket.com" target="_blank">

07.03.2007. u 09:27 | 1 Komentara | Print | # | ^
Zivot

ponedjeljak, 05.03.2007.

ŽIVOT-SRETAN MAJČIN DAN

Zivot se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo nego momentima koji nam oduzimaju dah.


ZVONKO BOGDAN SAMO ZA TEBE
KO TE IMA TAJ TE NEMA

SRETAN DAN ŽENA , SRETAN 8 MART NEKA VAM JE SRETAN MAJČIN DAN I DOŽIVITE PONOVO ILI PRVI PUTA SVE LJEPOTE KOJIH SE SJETITE


sve ste lepe kao ona i lepše.A ovo vam haris u moje ime poklanja za Vaš dan

MOJE ŽELJE I SAVJET SVIM ŽENAMA

05.03.2007. u 10:22 • 3 Komentara • Print • # • ^

petak, 02.03.2007.

8 MART-MAJČIN DAN

EVO JOŠ SAMO NEKOLIKO DANA DO NAJDRAŽEG MI PRAZNIKA. 8 MART To je za mene najdraži praznik i od kad sam živa pa sve dok ne umrem taj dan ću slaviti kao MAJČIN dan.

povodom toga dana već sam od svoje drage vesne dobila e-meil.moram vam ga pokazati jer ovo nisu samo rijeći za mene, nego i za sve ljude dobre volje, a i na lošu volju utjeću da se promijeni u dobro.



M A R T

Pokazali su mi vjetrenjacu.Pirio je jak vjetar,
a krila vjetrenjace su se okretala
velikom brzinom.Onda je vjetar stao,a krila
su se prestala okretati, jer su
potpuno zavisila od vjetra.
Cula sam rijeci:

Ne trazi sigurnost u stvarima iz ovog
zivota, vec trazi sigurnost u Meni, izvoru
sve moci i snage, koji je duboko u tebi.

1.3.

Ocekuj cudo.Ocekuj da se dogodi cudo za cudom i nemoj to nicim ogranicavati. Sto si otvoreniji, to bolje - onda nista nece zaustaviti djelovanje mojih zakona, jer su cuda samo Moji zakoni na djelu. Prati te zakone i sve će biti moguć! Promatraj kako se ostvaruje savrsenstvo Mog plana. Nema potrebe za brzinom ili zurbom. Kada se nesto dogadja, moze se odvijati velikom brzinom, ali i tada se događa s velikim osjećajem mira i spokoja i savrsene vremenske uskladjenosti i tocnosti. Ne plasi se nicega, jer se nemas cega bojati ako su tvoja vjera i nada u Meni. JA SAM u tebi, pa gledaj kako se savrsenstvo Mog plana odvija u tebi i izvan tebe. Sve pocinje unutri i krci svoj put ka van; zato ne dozvoli da ma sta u tebi sprijeci taj napredak. Pusti da sve to dodje i promatraj novo nebo i novu zemlju.

Eileen Caddy




Rabindrant Tagora, SAKUPLJANJE PLODOVA

3

Je li praznik leta samo za sveze cvetove, a ne i za one uvele,i za sasuseno lisce?
Da li je pesma mora udesena samo sa dizucim talasima? Zar ne peva i na talasima koji padaju?
Dragulji su utkani u cilim na kojem stoji moj kralj, ali tu je i strpljivo busenje sto ceka da ga njegova stopala taknu.
Malo je mudrih i uzvisenih koji sede pored mog Gospodara, pa ipak je
on uzeo glupana u svoje narucje i nacinio me svojim slugom za sva vremena.

Pusim vas puno, Sju

02.03.2007. u 11:44 • 1 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 28.02.2007.

IN MEMORIJAM

JUTROS JE UMRLA NATAŠA SMOKROVIĆ sahrana je u starigradu na moru ( kraj senja) u petak u 14 sati</

Sada sam dobila još jedan e-meil. Od Olgice iz Rijeke.Javljam ti tuznu vijest da je Natasa umrla jutros.
Pokusavam da te dobijem ali ja vise nikamo nemam tvoj br,Te ako mozes da me ili nazoves ili posalji br,
Evo ti njihovi br.O91 8866O34
Pusa Olgica
Potresena sam jako.Jutros je umrla je Nataša.
Dragi moji Brođani kratko ste ju poznavali, ali tko god da ju je upoznao ta cura ostavila je neizbrisiv trag.Ne znaš jeli bila ljepša tijelom ili plemenitija duhom i dušom.

Upoznala sam ju slučajno, u Puthapartiju 1991.g. Putovale smo u grupi Vesne krmpotić .Ja sam išla u turizam, ona u hodočašće.Uglavnom srele smo se u ašramu Sai-Babe.Teško mi je o tome sada pisati, ali tada sklopljeno poznanstvo , preraslo je u prijateljstvo, a poslije se otkrilo nešto sudbonosno.

Bila je iz Rijeke.Kasnije se preselila u naš grad ,čak u istu kuću iz koje je neto iselio moj sin i kčer s porodicama. Iako ja nisam znala niti sam tomu komovala. Često sam u Rijeku dolazila i u pravilu kod nje boravila. U Rijeci danas imam više prijatelja nego u Brodu, ali nažalost odlaze lagano s onu stranu.

Evo jedne slike iz toga doba, sutra ću sa video kazete dati usnimiti još koju, ali s te slike već nekoliko osoba nema u mome životu, a nekoliko niti u životu uopće. A pogledajte kako smo radosni i veseli bili.Juće kao da sam još iz zajebancije sjedila Borisu na krilu. Bio je on marka, prvak svijeta u king boksu, a onda vožnja motorom i ode moj Boris tamo.....među zvijezde.A Nataša je tada kao upirala prstom i kao pucala u nas. Da ona je ta krasotica na slici.Sada ode i ona.


Kčerka, sada već djevojka ostala da čuva i odhrani dva mala brata.Milana od 11 godina i brat mu ni nepune 4.Eto šta nama donese privatluk Vrijedna i pametna i sposobna je moja Nataša bila. Ali troje djece u ovom svijetu sama žena odhraniti nije lako. Za nju eto i nemogue.Ne mogu više i tomu pisati. ne mogu ni plakati.Plakati ću sutra. Pisati ću još mnogo dana.


Voljela je Sai-babu, voljela je ljude, voljela je život, voljela je svoju djecu iznad svega.A ode, prerano i za nj i za njih.sad ih Baba Ti čuvaj mjesto nje. ONA neka sjedi do Tvojih nogu, a Ti bdije nad njima. Molim Te.



Budimo jedno ljudi.Neka nas svaki odlazak sjeti da nitko nije vječan i da smo u ovoj dolini suza samo i isključivo zbog učenja ljubavi jedni prema drugima.A to svi prečesto zaboravimo.Tužna sam jako sam tužna. Dijelim tugu s njenom djecom i majkom , a tuga je sve veća.Laku noć, mirno snivaj Nataša moja.Volim te zauvijek.Uljepšala si mi život,i svima nama. Hvala Ti u moje ime i ime Brođana i neka Ti je vjećna slava i mir.

PORUKA LJUDIMA ZA DANASU SPOMEN NA NAŠU NATAŠU NASUMIĆAN IZVADAK IZ KNJIGE JEDNOTA E BOŽANSTVO



Neka Ti je vječno blaženstvo i slava Nataša moja.


upoznale smo se s muzikom ovom neka se snjom i rastanemo Nataša moja.

28.02.2007. u 23:45 • 0 Komentara • Print • # • ^

prijatelji moja radost-blog i psi su moja pokora

Većeras u 23.53 h. otvorim sandučić Incredi-mail , puno pošte bude, ali uglavnom spamovi pa to i ne gledam:Na kaslić idem samo radi pisma prijatelja. A svaki dan poneko dođe.Ako i ujutro pročitam, ponovim čitanje uveće pa onda sretna idem spavati.I tako većeras poruka od moje Jace.Kažem moje svojatam ju već a znamo se tek nekoliko mjeseci. I to znate kako. Pa preko NET-a. Skype ima ona imam ja , pse ona pse i ja i nekako smo se našle. A onda se ispostavilo da smo eto iz istog grada, ne baš istih godina, ona je nešto mlađa, ali ja sam radila sa njenom kumom , mojom Klarisimom i mic po mic, čitavu storiju zajedno imamo.;Moj tata i njezin tata bili prijatelji. Poznam ja njenog tatu jako dobro .A poznate Ga i Vi. Bio je to naš poznati molerski-obrtnik. Skoro je nažalost umro, ali eto doživio je i lijepe godine , pa sad što je tu je.

Tužno je što je umro . Grad Brod je siromašni za jednog vrsnog majstora i reklo bi se dobrog čovjeka,ali još tužnije je kako je živio. Naizgled lijepo i krasno. Posao-obrt lijepa-dobra žena, sin sad već oko 40 god., pa pomislio čovek da prije ništa i nikog nie bilo. A bila je još jedna, pa druga žena, pa bila je još jedna kčer i sin, pa još jedna kčer -moja Jaca. A onda došla smrt, pa sahrana.Jaci javili sekund prije sahane, a Jaca u Austriji. No eto sjetio se brat- sin s ovom trečom ženom da ima sestru po ocu. Lijepo od njega da se sjetio, ili se sjetio tek da kaže javio sam a Ti nisi ni došla. Ne znam nije moje da sudim, ali Jaci nije bilo svedno. Nedugo poslije bila navodno i ostavinska rasprava. Jacu nije nitko obavijestio da treba doći, nego poslije javila joj druga polusestra da je bilo. I šta je bilo. Ništa, naš sugrađanin napiso oporuku da sve ostavlja ovoj trećoj ženi. I s tog temelja ona kod notara reće drugoj djeci-nečete ništa dobiti.

Zabolilo to djecu, zabolilo to i Jacu. Ma ne zato da nešto dobije, Jaca ima sve, već što ju se nije niti spomenulo.Ova žena, kao nikada nije ni čula da je njen pok. muž bio ženjen prije nje, a pogotovo ne da još ima i djecu. Sudeći po oporuci nije znala valjda niti da sa njom sina ima. Ni njega u oporuci nema

E tada sam se ja malkice upetljala. Morala sam , a vi me krivite ili ne.

Ma opraštam ti majstore što si mi onomad kasih 50-tih kao djevojčici sobu ofarbao u tako jaku roza boju da smo sutradan sve prekrečiti morali da ne pozverimo, opraštam ti i tri žene,opraštam ti i ono da si do tek na kavu odletiti do Pariza znao. Znao si dostojanstveno raditi, znao zaraditi, znao živjeti i uživati, ali izgleda nisi dostojanstveno i odgovorno umrijeti znao.Jaca je tvoje dijete.I još troje djece imaš , pa da si im kanticu boje za uspomenu zavještao. Da ofarbaju tvoju nebrigu o njima, da naslikaju lijepu sliku brižnog i ,veselog i dragog oca. Ostavio si ti Boju Ljubo moj. Crnu u duši, crvenu na rani srca. Žao mi je da ovo pišem, ali moram ti to reći , pa ma kako da si mrtav,vjerujem da se kaješ i sagledavaš nepravdu.

Malo sam pogledala u Zakon pa Jaci svjetovala što da čini. Da je ostavio testament da se sve među djecom i ženama podjeli Jaca bi svoj dio rado dala Miri , ali ako ova nije ni znala da Jaca postoji sada će znati .Nužni dio 1/3 ili 1/4 pripada djeci ma kakav testament bio. I kad to dobije Jaca će to rado dati djeci koja nemaju oca, ali djeci čiji je otac znao da ima djecu.

Jaca drži do pasa svoje kčerke više nego neka majka do vlastitog sina, a da ne kažem mačuha do pastorčadi.Nije ni znala da postoje, pa zato što ona kao nije znala niti ne trebaju išta dobiti. Cijeli Brod znao samo Mira nije.

Ovo su divni Jacini psi. Volim sad njih kad mi Đuke nema.


evo večerašnje Jacine poruke e-meila meni:
Hallo Nadi,pismo i rodni list sam poslala Vukovicu.Sad cemo da sacekamo da li ce da se javi.Cim nesto novo bude zovem te.Jesi li mi ti dobro?Sinoc sam citala tvoju stranicu.Nisam gledala taj film,ali sve sto si napisala tako je.Svaka cast,odusevila si nas.Napisi mi gdje da se registrujem za komentare,pod kojom stranicom je?Kao sto vidim Duka se nije vratio.Onda sam gledala slike i vidim nase pse.Bojana tako sretna sto i nji ima u internetu.Obradovala si nas.Ona mala se zove Kira,samo pizdarije pravi a veliki je Tyson,on je predobar,Blizanci a 25 kila razlika medu njima.Mala nije mogla ni da poraste koliki je zlojeb.Kod nas je zahladnilo,kisa pada i vjetar duva,cak ni psi nece napolje.Toliko za sada.Ljubim te


Jaca je najzaslužnija za sve moje lijepe slike na blogu. Svaki dan mi pošalje nešto lijepo. I one crvene ruže za moju Jelenu poslala je ona. Još ljepše stvari šalje mi kao slajdove. To ne mogu ili ne znam na blog staviti, ali zato šaljem dalje. Pa što god dobijete e-meilom od mene da znate da je od moje Jace stiglo i meni i Vama.Ima nešto i što na dvd pošalje i evo da i Vama približim i Jacu i užitak u druženj sa životinjama i čistoći vode. Voda je bezbojna ali divno oboji život radošću, čistočom i ljepotom.


A ja eto po cijele dane i noći visim na comp. i na blogovima.Ako nisam vani sa bellom, a s njom malo idem jer ona smije i sama.Bijeli boxer nitko je se ne boji a ni ukrali ju ne bi kad su tako rijetka pojava.Svako jutro kad se jedva dignem kažem si -e većeras češ ranije leći, kani se blogovaa kad dođe veće ja opet isto,A kako ne bih kad ima toliko divnih stvari koje si želim i ovdje zabilježiti.

Jaco hvala ti što se poznajemo.Hvala onom tko je izmislio comp. i internet. Svijet je puno bogatiji i lepši.Nije to virtualni svijet, to su pravi živi, divni ljudi , koje zahvaljujući netu upoznajem svaki dan.

28.02.2007. u 23:27 • 3 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.